Radiodrama, Sunčani grad, Prva gimnazija Zagreb
Rat. Rat poguba ljucke naravi. Najmračnija, najbolnija tema svjetske književnosti urezana je duboko i u hrvatsku pisanu riječ od iskona. Radovan Ivšić, neuhvatljiva i neponovljiva osobnost, svojom korskom recitacijom Sunčani grad napisanom 1944. godine govori o srušenom gradu, mrtvom gradu koji će mladi, snažni, lijepi i okretni ljudi obnoviti, oživjeti. Na suncu podignuti.
Učenicima zagrebačke Prve gimnazije, okupljenima u dramskoj grupi Gordogan, Ivšićev avangardni tekst zazvučao je nevjerojatno aktualno jer živimo u vremenu pandemije, a potresom srušeni hrvatski gradovi izravna su veza s tekstom. Budući da je u Ivšićevoj poetici svaka odabrana riječ sveta u doslovnu značenju, odlučilo smo je izvesti čisto, kao radioigru bez ikakvih dodatnih tehničkih sredstava ili postupaka. Jedino što smo morali učiniti, i na tome iskrena isprika Ivšiću, jest da smo tekst skratili, ali ne previše, kako bismo postigli dopušteno desetominutno trajanje radioigre.
U izvedbi Sunčanoga grada sudjelovalo je dvadeset dvoje učenika, a maturant Lovro Kopač bio je šef snimanja i montaže.
U trenutcima dok pišem ovaj tekst Marinkovićev kiklop Polifem stupa jednom dragom zemljom. Rat opet ruši gradove. Neka naš Sunčani grad bude svijetla poruka: mrtav ovaj grad mi ćemo oživjeti.
Ivan Janjić, voditelj dramske grupe Gordogan