Tin Adlešić: Aksiomatizacije i modeli teorije NFU
Teoriju NFU otkrio je R. Jensen 1969. godine i dokazao njenu (relativnu) konzistentnost. Jensen ju je nazvao “mala(?) modifikacija" Quineove teorije, uvedene 1937. godine. U disertaciji ju proučavamo iz tri različita, no povezana smjera. Prvi smjer je povijesni prikaz u kojem prikazujemo njen razvoj, počevši od samih početaka teorije skupova te završavajući u godini otkrića teorije NFU. Drugi smjer je razvoj teorije NFU s ciljem iskazivanja sve moguće matematike unutar nje. Treći smjer je proučavanje njenih modela. Veliku važnost pridajemo strogom logičkom formalizmu i detaljnim dokazima. Na taj način izbjegavamo djelomične zaključke često prisutne u literaturi, koji su zasnovani na subjektivnom osjećaju, a time također jasnije naznačavamo međupovezanost određenih tvrdnji. Takvo detaljiziranje uvelike pomaže staviti NFU na stabilne temelje, čime se olakšava ekspozicija teorije. Štoviše, mnoge tvrdnje detaljno dokazane iziskuju suptilnosti u pristupu kojih mnogi moderni autori nisu svjesni.
Seminar je ujedno i javna obrana teme doktorske disertacije.