G7 Tihomir Orehovačkii: Razvoj Kvalitete u e-obrazovanju
Razvoj kvalitete u e-obrazovanju
Autori: Tihomir Orehovački, Goran Bublaš, Dragutin Kermek, Fakultet organizacije i informatike Varaždin
Premda je u mnogim zapadnim zemljama prisutna sustavna i organizirana procjena
kvalitete e-obrazovanja, u Hrvatskoj to još uvijek nije slučaj. U takvu su procjenu
obično uključene posebne agencije za obrazovanje, kao i odgovarajuća tijela na
sveučilištima i visokim učilištima. Uvođenje posebnih standarda (engl. benchmarks)
jedan je od načina na koji se može utjecati na kvalitetu e-obrazovanja. Takvi standardi
mogu obuhvatiti različite elemente, npr. institucionalnu podršku e-obrazovanju,
načine razvoja online tečaja, pedagoško obrazovanje i druge kompetencije nastavnika,
metodiku i komunikaciju u tečajevima e-obrazovanja, podršku nastavnom osoblju i
studentima, kao i evaluaciju obrazovnog procesa.
Visokoškolske ustanove trebale bi procijeniti na kojoj se razini zrelosti za uvođenje
kvalitete u e-obrazovanju nalaze, kao i kolika je općenita osposobljenost nastavnika i
upravljačkih struktura za izbor i primjenu odgovarajućeg sustava za upravljanje
kvalitetom. U Hrvatskoj se još uvijek na mnogim fakultetima ne provode aktivnosti za
upravljanje kvalitetom e-obrazovanja, ili se takve aktivnosti provode bez posebnog
planiranja. Visokoškolske ustanove trebale bi prije svega definirati jasne i mjerljive
ciljeve za projekte e-obrazovanja, kao i odgovarajuće procese koji će osigurati razvoj
i podršku e-obrazovanju. Jednako je važno osigurati kvalitetu resursa za e-
obrazovanje te vrednovati proces obrazovanja i ishode učenja.
U zemljama u kojima su obrazovni sustavi više razvijeni nego u Hrvatskoj pokreću
se razne institucionalne, regionalne i nacionalne inicijative za osiguranje kvalitete u e-
obrazovanju. Na primjer, na Sveučilištu Staffordshire u Ujedinjenom Kraljevstvu
objavljen je priručnik za osiguranje kvalitete koji se, između ostaloga, bavi
osiguranjem kvalitete (engl. quality assurance) u e-obrazovanju i obrazovanju na
daljinu. Osim toga, u Ujedinjenom Kraljevstvu postoji i agencija za kvalitetu u
visokom obrazovanju koja je, između ostaloga, izradila posebna pravila za praksu
(engl. code of practice) vezanu uz osiguranje kvalitete u fleksibilnom i distribuiranom
učenju (uključujući e-obrazovanje). U Hrvatskoj je na Sveučilištu u Zagrebu u srpnju
2007. godine usvojena Strategija e-učenja 2007.-2010., a u sklopu međunarodnog
projekta EQUIBELT radilo se na podizanju kvalitete obrazovanja promoviranjem,
uvođenjem i osiguranjem podrške e-obrazovanju.
Za upravljanje kvalitetom u e-obrazovanju moguće je koristiti internacionalne
standarde kao što su SCORM - Sharable Content Object Reference Model i IMS -
Instructional Management Systems. Međutim ti standardi su ograničenog obima i ne
obuhvaćaju elemente vezane uz instituciju, nastavnike, učenike, pedagogiju tečaja i
komunikaciju, kao i usluge te procese evaluacije šireg okruženja za e-učenje.
Za upravljanje kvalitetom moguće je prilagoditi standard ISO/IEC 9126 koji može
poslužiti kao osnova za odabir softvera koji će se u procesu e-obrazovanja koristiti, a
njegovom prilagodbom moguće je obuhvatiti i procese vezane uz izradu online
obrazovnih sadržaja. Specijalno za upravljanje kvalitetom u e-obrazovanju razvija se
standard ISO/IEC 19796-1 koji sa svojim smjernicama predstavlja velik potencijal za
razvoj sustava kvalitete u organizacijama koje se bave obrazovanjem.