B1 Helena Markulin: Informacijski servis "CMJ odgovara na vaše kliničko pitanje!"
Informacijski servis "CMJ odgovara na vaše kliničko pitanje!"
Autor: Helena Markulin, Medicinski fakultet u Zagrebu
Sažetak:
Procjenjuje se da se medicinsko znanje udvostručuje svakih pet godina. Istraživanja
su, međutim, pokazala da rezultati medicinskih istraživanja sporo ulaze u kliničku praksu.
Budući da je povezivanje rezultata temeljnih i primijenjenih istraživanja sa svakodnevnom
praksom jedan od ključnih preduvjeta poboljšanja zdravstvene skrbi, prepoznavanje tog
raskoraka dovelo je do razvoja medicine utemeljene na dokazima (engl. evidence-based
medicine - EBM).
Medicina utemeljena na dokazima označava promišljen i metodički pristup u postupku
donošenja medicinske odluke i predstavlja prijelaz tradicionalne paradigme kliničke prakse,
koja se oslanjala na osnovna znanja o tijeku i prognozi bolesti, intuiciju i kliničko iskustvo, na
novu paradigmu u kojoj kvalitetan medicinski dokaz (engl. best evidence) zauzima središnje
mjesto u postupku kliničkog odlučivanja. Snaga najboljeg dostupnog znanstvenog dokaza
povezuje se s kliničkim iskustvom i izvrsnosti liječnika te s osobnim vrijednostima bolesnika.
Samo odluka donesena kombinacijom svih triju sastavnica ima obilježja dobre kliničke
odluke, i u konačnici daje optimalan klinički ishod i osigurava kvalitetu življenja bolesnika.
Metodologija medicine utemeljene na dokazima objedinjuje traženje informacija, kritičku
prosudbu, sažimanje informacija i primjenu informacija u svakodnevnoj kliničkoj praksi.
Potrebne vještine za prakticiranje medicine utemeljene na dokazima uključuju: poznavanje
informacijskih tijekova, oblikovanje strategije traženja informacija, pronalaženje izvora
informacija, probir nađenih informacija, te analizu i interpretaciju informacija.
Iako sve više medicinskih fakulteta u svijetu uključuju programe učenja medicine
utemeljene na dokazima u dodiplomsku i poslijediplomsku nastavu, načela medicine
utemeljene na dokazima nisu dovoljno prisutna u kliničkoj praksi. Liječnici nedovoljno
prakticiraju medicinu utemeljenu na dokazima, prije svega zbog nedostatka vremena za
svladavanje metodologije medicine utemeljene na dokazima. Kao potpora liječnicima pri
prakticiranju medicine utemeljene na dokazima, prije svega u pronalaženju objavljenih
znanstvenih dokaza, pojavio se model mrežnog informacijskog servisa.
Upravo na tragu takvih kretanja, Središnja medicinska knjižnica Medicinskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu u suradnji s uglednim medicinskim časopisom Croatian Medical
Journal, pokrenula je projekt izgradnje i uspostave mrežnog informacijskog servisa. Namjera
je bila s jedne strane istaknuti vrijednost kliničke prakse utemeljene na dokazima i pomoći
liječnicima da načela i mogućnosti medicine utemeljene na dokazima primijene u
svakodnevnom radu, a s druge strane poticati kliničku praksu utemeljenu na dokazima u našoj
zdravstvenoj zajednici. Informacijski servis, nazvan «CMJ odgovara na Vaše kliničko
pitanje!» (http://www.cmj.hr/HS/Klinicko_pitanje/index.htm), nudi liječnicima znanstveno
utemeljene odgovore na njihove kliničke probleme. Uz pomoć posebno dizajniranog web
obrasca, korisnik servisa upućuje klinički upit. Knjižničar analizira upit, odnosno klinički
problem, pretražuje informacijske izvore (baze podataka koje sadrže sustavne preglede,
časopise sažetaka, smjernice...), te kritički prosuđuje nađene informacije, polazeći od načela i
metodologije medicine utemeljene na dokazima. U najkraćem mogućem vremenu korisnicima
se elektroničkom poštom šalje odgovor, odnosno izbor literature koja sadržava pouzdane
znanstvene dokaze. Mogu li se pronađeni dokazi primijeniti na konkretnu kliničku situaciju,
odnosno bolesnika, utvrđuje i odluku donosi isključivo liječnik koji je pitanje postavio.
Medicina traži rješenja za djelotvorno povezivanje onih koji stvaraju i pohranjuju
medicinsko znanje i onih koji ga primjenjuju. Osobito u zemlji nejednolike i nedostatne
informacijske infrastrukture, informacijski mrežni servis «CMJ odgovara na Vaše kliničko
pitanje!» kao komunikacijsko pomagalo, mogao bi imati iznimno važnu ulogu u prijenosu
valjanih, znanstveno utemeljenih medicinskih dokaza u kliničku praksu.